Tako ponekad, eto, setim se <br />Pomislim mozda proslost sveti se <br />Uglavnom, dodje mi da pobegnem <br />i ostavim sve zauvek <br />Ali kad krenem da se pakujem <br />u kofer sucajno te spakujem <br />Kud god da krenem ides sa mnom <br />ti me nikad nisi pitala <br />da l' smes da ides, da l' mi trebas <br />Ja kad te trebam ti me nemas <br />a ja te nemam samo onda, samo onda kada trebas mi... <br />Pogled s terase nije privlacan <br />i dan je vise nego obican <br />Pozelim opet da te zovem <br />necu, ali cekam..javi se... <br />i onda zmurim, lepo vidim sve... <br />slusam te kako dises, smejem se <br />i ..... noci..miris tvoje kose na mom jastuku <br />Negde visoko iznad neba <br />letimo, dobar san nam treba <br />i necu da te spustim, ne treba mi vise tlo pod nogama <br />Dok nebo menja boje ja se ne brinem za to <br />hrabar sam i umoran, korak mi je spor <br />Kroz maglu kad se spusti mrak, prepoznajem tvoj dah <br />(preko) vode krisom svetli znak k'o nagrada za strah... <br />Mozes da zaspis kad god pozelis <br />i u snu pricas sve sto pomislis <br />Roletne spustene su spas za nas, jer teraju dan s prozora <br />Sat kuca, ali vreme stalo je <br />Koliko god da prodje malo je <br />Telefon cuti ceo dan, niko nam stvarno nije potreban <br />Zar stvarno moram da se probudim? <br />Sanjam jer necu da te izgubim <br />Budim se slomljen kao vrba posle talasa i vetrova <br />Kad padne noc nebo se otvara <br />Hiljadu zvezda mene posmatra <br />Kroz suze gledam, ali ne dam da mi vide oci <br />krijem se... <br />Nebo je isto kud god pobegnes <br />Mesec je jedan, ali svuda je <br />I svetli isto iznad krova, iznad groba <br />nikad ne bira... <br />Kad nebo pocne da se poradja <br />krvari iznad crnog predgradja <br />Dodji na Dunav da me trazis <br />negde mora da me izbaci... <br />Dok nebo menja boje ja se ne brinem za to <br />hrabar sam i umoran, korak mi je spor <br />kroz maglu kad se spusti mrak, prepoznajem tvoj dah <br />(preko) vode krisom svetli znak k'o nagrada za strah...
