15 ГОДИНА ОД ПОГРОМА НА КОСОВУ И МЕТОХИЈИ<br />15 YEARS SINCE THE POGROMS IN KOSOVO AND METOHIJA<br /><br />Песму говори: Ивана Жигон<br />The song is spoken by: Ivana Žigon<br /><br />Текст: Добрица Ерић<br />Lyrics: Dobrica Erić<br /><br />https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Мартов....<br /><br />PRKOSNA PESMA<br /><br />Ja kći Božja, Srbija,<br />s pognutom glavom, izjavljujem dragovoljno,<br />kroz lance i žicu,<br />pred svedocima Silom, Mukom i Nepravdom<br />da sam kriva i da priznajem krivicu!<br /><br />Kriva sam što jesam, a treba da nisam.<br />Kriva odavno što stojim uspravno<br />i gledam u nebo umesto u travu.<br />Kriva što se drznuh protiv krivde.<br />Kriva što opet slavim svoju krsnu slavu!<br />Kriva što čitam i pišem ćirilicom.<br />Kriva što pevam, smejem se i psujem,<br />a ponekad i lajem.<br />Kriva i da završim s najvećom krivicom,<br />pre nego što se zacenim od smeha.<br />Kriva sam, tvrdoglavka, što sam Pravoslavka i Svetosavka<br />i što ne priznajem sveti zločin ni oprost od greha.<br /><br />Kriva sam i grešna, dakle što postojim.<br />I kad već postojim i tako drsko stojim,<br />što bar ne priznam da ne postojim!<br />Ako to priznam, da sačuvam glavu,<br />izgubiću časni krst i krsnu slavu.<br />Ako to ne priznam, crno mi se piše,<br />ceo svet će na moju Zemlju da kidiše -<br />Rulje bivših ljudi, lopova i golja,<br />čopori robota i drugih monstruma,<br />kidisaće na moje voćnjake i polja<br />i na moje bele kuće pored druma<br />oko kojih, kao najlepše odive<br />cvetaju trešnje, jabuke i šljive.<br /><br />I priznajem i to za spas svoga roda.<br />Ja više ne postojim, skinite me s liste.<br />Ja sam od sad samo svetlost, vazduh, voda,<br />tri elementa koja vama koriste.<br />A ono što pred vama govori i hoda,<br />to je ono što vi od mene stvoriste,<br />moja ružna slika ozverena lika<br />koju umnožavate u večeri i jutra,<br />to je slika vaše svesti i podsvesti<br />to nisam ja, spolja<br />to ste vi – iznutra!<br /><br />Moj dušmanine, moj dušmanine s hiljadu ruku,<br />s hiljadu slugu i sluškinja laži.<br />Ubrao si mi sunce ko jabuku<br />i radost čistu ko bulka u raži.<br />Moji će potomci piti jed i čemer,<br />a tvoji već piju gorku medovinu<br />za krvavi novac kojim puniš ćemer<br />rasprodajući moju đedovinu!<br /><br />Usud će ti ludačku košulju navući<br />i tek će se onda malo razdaniti.<br />Jer će planeta od sramote pući<br />i sve nas u isti ambis sahraniti!<br /><br />Mnogo smo važne, Zemljo moja mila.<br />Mi i naše sestre, Istina i Pravda -<br />čim se na nas digla ovolika sila,<br />čim su na nas zinule krivda i nepravda,<br />rulje bivših ljudi, lopova i golja,<br />čopori robota i drugih monstruma<br />palacaju na moje voćnjake i polja<br />i na moje bele kuće pored druma<br />oko koje kao najlepše odive cvetaju trešnje,<br />jabuke i šljive.<br /><br />Mora da su čule belosvetske bande da imamo zlatna Srca,<br />pa ih vade da ih presade u sopstvene grudi<br />ne bi li tako i oni bili ljudi.<br /><br />Ali uzalud!<br />Uzalud će te linčovati najgostoljubiviji narod na planeti,<br />zbog čega ćete goriti u paklu.<br />Jer ljudsko srce, to čudo nad čudima,<br />neće da se primi u vašim grudima.<br /><br />Gospodo tužioci, suci i dželati,<br />sve mi zabraniste u rođenoj kući,<br />ali niko mi ne može zabraniti da pevam<br />i da se smejem, umirući,<br />a to se vama više
