Stjepan Đimi Stanić, rođen je 29. siječnja 1929. u Zagrebu. Svoju iznimnu muzikalnost počeo nam je otkrivati kao dvadesetogodišnjak, na samom pragu 50-ih, kao gitarist, pjevač i izvrstan kontarbasist džezističkog nagnuća. Jimmy je zasvirao kontrabas i u orkestru Dizzyja Gillespieja kada je u neobičnoj situaciji, prigodom povijesna gostovanja slavnoga trubača u Zagrebu 1956., minutu prije dvanaest, na samom koncertu uskočio u zamjenu (bendovski basist Nelson Boyd nije na vrijeme stigao iz Rima), premda su u publici sjedili vrhunski domaći kontrabasisti! Punokrvni glazbenik, prvi je koji će najaviti Robićeve nasljednike, a sam će, stjecajem okolnosti (prije svega zbog česta izbivanja iz zemlje), ostati po strani glavne matice. <br /><br />Ugodan bariton zarana mu postaje glavnim instrumentom, a domaći barovi i zapadnoeuropski noćni klubovi životnim prostorom. Duboki glas fino je legao uz akustični zvuk gitare, mandoline i njegova kontrabasa, jednako kako se i godinama konformno osjećao u okruženju raskošnog bigbandovskog instrumentarija, revijskih ili kombo sastava. Možda nećete vjerovati ali novija knjiška izdanja jazza i rocka zapamtit će ga i kao jednog od prvih pjevača, ako ne i prvoga koji je na ovim prostorima izvodio rock ‘n’ roll u živo! Hrvatski jazzisti Stjepana Fučkara (Zagreb 2007.) i Rokenrol u Jugoslaviji – Izazov socijalističkom društvu (1956. – 1968.) Aleksandra Rakovića (Beograd 2011.) ispravit će ranije učinjene propuste u ovdašnjoj bibliografiji rocka i zabilježiti da su Stanićevi zagrebački nastupi u Varijeteu i Ritz baru 1956. te precizno dokumentiran nastup na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu, 7. veljače 1957. bili prve koncertne manifestacije nove globalne glazbene senzacije u tadašnjoj Jugoslaviji! <br /><br />Debitantsku ploču Cowboy Jimmy snimio je slučajno, dvije godine ranije, kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Zahvaljujući nadimku Jimmy (a ne obrnuto!), dopao ga je taj pseudo C&W švicarsko-njemačkog podrijetla kada ga je šef Nikica pozvao, našalivši se: “Jimmy, imamo za tebe pjesmu po mjeri – Cowboy Jimmy!” Tako je svojim premijernim tvrdim singlom na 78 okretaja godinama, tih 50-ih, svakodnevno jahao radio valovima, usporedo s Robićem i njegovim Joeom (Hej, Joe) te s Plašljivim gaučom Vojina Popovića, jodlajući “o prerijskoj sili hrabroj kao lav” i usput nam potvrđujući popularnost kaubojskog žanra! Slična će biti i sljedeća uspješnica Mladi poštar, koju je snimio 1956. (strana B: Čekat ću), zajedno s još tri “tvrda” singla nafilana američkim standardima s prilogom domaćeg noveltyja (They Can Take i My Heart Stood Still; Don’t Blame Me i Take A Chance On Love; Zlatne minđuše/Golden Earrings i Mali Bam). Sve to uz beogradski ansambl rođenog Zagrepčanina Aleksandra Nećaka, tijekom Jimmyjeva intezivna treniranja noćnog života u glavnom gradu tadašnje države...
