Evo me noći, stara prijateljice<br />Opet njoj ću poći, niz duge puste ulice<br />Tamo gdje strahovi prestaju, obraz mi grije njen dlan<br />Na njemu moje usne nestaju<br />Beskrajno sam, uzdah joj znam.<br /><br />Časti me noći, stara prijateljice<br />U čašu natoči, žudnju da me slomi'<br />Zar nisam dovoljno gubio, tko će izmjeriti bol<br />Do očaja ljubio, namjerno bježao, da bi se vračao.<br /><br />Opet mi se budi tuga, tuga najveća<br />Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica<br />Koga sad joj srce voli, kaži nek još jače boli<br />Idemo do dna, tuga, ti i ja...<br /><br />Pozdravljam te noći, stara prijateljice<br />I ovaj krug ću proći, neće stić' me kajanje<br />Što je ovo proljeće, spram nježnih godina<br />Poziv njen me pokreče<br />Čak i sa dna, isto izgleda.
